Brojač posjeta
2425
ZELENI

Hrast stari mnogo ljeta broji
Već stotinu godina ovdje stoji
U njegovoj sjeni žive mnoga bića
Neka iz šume a neka iz priča
Blagi povjetarac mrsi mu krošnju
I raznosi lišće kao šumsku poštu
Na svakom listu piše
Da je šuma nešto više
Više od stabala i vjetra što puše
Puna je života, života i duše.
(Dawor)

Blog
četvrtak, rujan 5, 2013


      Četvrti je dan vukovarskog križnog puta. Stožer za obranu hrvatskog Vukovara danas nas vodi na Sajmište. U velikoj koloni ljudi, uglavnom građana Vukovara, pored mene korača moja kolegica iz vukovarske srednje škole, koja je braniteljica baš sa Sajmišta.  Slušajući je, kao da i sama preživljavam sve te okrutne dane i mjesece. Nema hrvatske kuće u kojoj netko nije ubijen, ponegdje i cijele obitelji.  Zastajemo pored spomen obilježja gdje su pale prve žrtve dok rat još zapravo i nije započeo. Tu je spomenik pukovniku Velimiru  Đereku, Imotskom sokolu iako on nije tu poginuo, ali vlasti nisu dozvolile da ga postave tamo gdje je pao. Zastajemo i molimo se Bogu ispred  kuće u koju su Srbi dovozili ubijene i izmasakrirane, i u toj su ih kući spaljivali da unište tragove. Sa svih strana čujem šaputanje: tu su ubijeni……. Pa se nabrajaju imena i prezimena. Iza mene neke žene govore kako zlikovci koji su ubili jednu cijelu obitelj i danas slobodno šeću gradom, kao da ništa nije bilo. Nitko ih ne procesuira! A kad se o tim zločinima i zlikovcima piše, onda novinari i političari tvrde da se širi mržnja prema Srbima, što je apsolutna neistina, jer svaki taj zlikovac ima ime i prezime, i građani ih dobro znaju. I sad zamislite majku koja gleda u zločinca koji joj je ubio sina, i ništa mu ne može, jer nema dokaza, oni neće svjedočiti protiv svojih. Da su svi ti zlikovci odgovarali, i atmosfera u gradu bi bila drugačija, možda i odnos prema ćirilici.

Stižemo pred Velepromet , gdje je srpski agresor sredinom rujna 1991. godine osnovao prihvatni centar kroz koji je tijekom agresije i okupacije Vukovara prošlo oko 10.000 zarobljenih hrvatskih branitelja i civila. U  hangarima na Veleprometu ubijeno je oko 700 zatočenih hrvatskih branitelja i civila.

Fanika Janko, žena čijega su muža razapeli kao Isusa pa ga gađali iz tenka pokušava drhtavoga glasa nešto reći, ali sva se trese kao prut. Pitam jednoga člana Stožera je l' se ona tako trese i inače, a on reče da ne, i da je to zbog emocija. Nju su ovdje zatvorili, silovali, a muža su joj ubili na tako zvjerski i barbarski način kako ni jedna vojska nije činila. Živoga su ga razapeli na vagon, mučili i sutradan oko 11 sati u njega pucali tenkovskom granatom tako da mu je tijelo potpuno razmrskano. Od njega su u zajedničkoj grobnici našli i sahranili samo jednu ruku i odoru. Tako nešto može učiniti samo sotonska mržnja.

Na megafon nam se obraća  dopredsjednik Stožera za obranu Drago Adžaga , koji je ispričao jednu priču koju je osobno, dok je saslušavao svjedoke, čuo. U prosincu mjesecu 91 (mjesec dana nakon pada Grada)  jednu su ženu priveli, ali su je zatvorili pokraj hangara. Čitavu noć ona je slušala jezive, neartikulirane  urlike bola, a ujutro, kad su je vodili dalje,  vrata od hangara otvorio je četnik koji i danas  živi u Vukovaru. Ono što je vidjela toliko je užasno da nikada, dok je živa, neće zaboraviti tu sliku. Unutra su bili ljudi bez ušiju, nosova, jezika, a krvi je bilo, bukvalno, do koljena. Kada su shvatili da je ova žena  vidjela tu strahotu, htjeli su je ubiti, ali je sačuvao oficir JNA. Gospodin Adžaga je rekao da i inače, najveće, najgroznije stvari nisu činili pripadnici JNA, nego domaći Srbi. Sada za nagradu dobivaju ćirilicu u gradu. Svjedočenja sa ovoga mjesta toliko su potresna, da  bi trebala taknuti i srca  onih bezvjeraca na vlasti. Ali oni očito nemaju srce, već samo oči i pred njima paragrafe.

Moram na kraju napomenuti da smo suprug i ja, kao i moj brat zbrinuli pet zagrebačkih mladića, dvadesetgodišnjaka, koje je u utorak njihovo   domoljublje i mladenačka nepromišljenost  dovela u Vukovar, jer niti imaju gdje jesti, niti spavati. Njima je bilo važno da budu tu, u Vukovaru i da prosvjeduju. To su vrlo, vrlo dragi i pristojni momci, nikakvi huligani i bukači. Moja je rođakinja prihvatila dvoje ljudi sa Paga i jednoga Zagrepčanina. I tako činimo svi, tko god može, pomaže onima koji su došli pomoći Vukovaru svojom ljubavlju.

Sutra je zborno mjesto u 10 sati  na slavnoj Trpinjskoj cesti, kod spomen doma Blage Zadre.

Fotografije pogledajte na  http://www.lijepa-nasa.bloger.index.hr/post/cetvrti-dan/23015439.aspx



zelenivukovar @ 20:56 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 4, 2013


                    Vukovar, treći dan prosvjeda.  Dan je predivan, ali neizvjesnost naprosto  ubija. Predsjednik stožera Tomislav Josić opet je među nama, i to je najvažnije. U blizini vidim uplakanu ženu crvenih očiju, koja  plače za svojim pritvorenim sinom. Traži da i nju pritvore! Kažu mi da je trudna. Mila majko, što nam to rade. Što, i zbog čega?!

                      Na trgu se formira kolona, i polako se kreće prema Mitnici. Tamo nas čeka kolona ljudi sa najvećom zastavom koju sam ikada vidjela.  Zastaje se pokraj policijske postaje, gdje specijalci čuvaju „svoju“ tablu. Kliče se: „Vukovar, Vukovar“, „Ovo je Hrvatska“, „Hrvatska policija“, i pjevaju domoljubne pjesme. Policija nas snima, a snimamo i mi njih.  Na  spomen području na Mitnici, gdje su uklesana imena dvjesto ubijenih na Ovčari, kćerka jednog ubijenog  čita njihova   imena.  Ljudi zatim mole Boga za duše ubijenih, a onda slijedi  posebna molitva za domoljuba Zvonka Bušića.  Vraćamo se do vodotornja, a zatim opet na trg. Nije bilo urlikanja, proklinjanja, vike…… Sve je bilo tiho, dostojanstveno sa   puno bola i pijeteta prema poginulima. Nema pedlja  zemlje u ovome gradu koji nije natopljen krvlju. Gospodin Živković je također među nama, jučer  su i njega pustili, pa koristi priliku da na TV demantira ministra Ostojića koji kaže da ploče nisu postavljene po noći, već u pola sedam ujutro. On tvrdi da je ekipa branitelja iz Stožera došla pred policiju  prije šest ujutro, a ploče su već bile postavljene. Laži  na sve strane, samo da se ovi izmučeni ljudi prikažu što crnje.

Na trgu prosvjednici ispred zgrade gradske uprave prozivaju gradonačelnika Sabu da se javi,   ali on se ne pojavljuje. Građani  nagađaju je li u Zagrebu, Novom Sadu ili Bejrutu. Oko 12,30 gospodin Josić obavještava nazočne da je sastanak sutra, opet na trgu, i opet u 9 sati.

A sutra bi trebali doći predstavnici braniteljskih udruga iz cijele  zemlje, na dogovor. Svi strahuju od petka.

Fotografije pogledajte na stranici  http://www.lijepa-nasa.bloger.index.hr/post/treci-dan/23012370.aspx



zelenivukovar @ 20:47 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, rujan 3, 2013


 Novi dan u Vukovaru donosi i nova događanja. Radni je dan, pa se na zakazani prosvjed u 9 sati odazvalo  oko 1.000 građana. Formirala se kolona, koja je polako krenula glavnom ulicom, pored županijskih ustanova. Tamo gdje su postavili dvojezične  ploče, ograđeno je, sa jakim policijskim snagama koje čuvaju te ploče.  Policijskih kombija, specijalaca, običnih policajaca je  na svakom koraku. Neki govore da su došli  iz cijele Hrvatske i da ih je preko 1.000. Znači, jedan policajac na jednog prosvjednika.  Nitko nikoga ne dira, ni policija kolonu, niti prosvjednici policiju. Jedna stara bakica sa prozora svoje kuće  pozdravlja kolonu, diže obje ruke u obliku slova V (pobjeda).  Kolona ide do bolnice. Policija je svojim zaprekama zapravo usmjerila prosvjednike, koji su htjeli poći do policijske postaje gdje je  još uvijek zatočen zapovjednik Stožera Tomislav Josić. No, prema zgradi policije se ne može, blokirano je. Kolona se usmjerava na početni položaj, na glavni gradski trg. Policajci se postrojavaju, skidaju šljemove, a novinari i snimatelji zauzimaju što bolje pozicije. Invalide dovoze u prvi red, mi ostali guramo se da budemo što bliže centru zbivanja. Na megafon nam iz stožera javljaju da je, navodno,  28 autobusa koji su išli u Vukovar kao potpora vraćeno, nisu im dozvolili ulazak u grad. Zafrkavam jednoga policajca kako se nadam da nas neće tući, da ne bude slično onome kada je Slobo Milošević govorio: „Niko ne sme da vas bije“, a šaljivdžije su dodale:“osim srpske milicije“. Čovjek se smije i kaže: „Da nisam  u službi, i ja bih bio među vama!“ Jedan TV novinar mi je to isto rekao! Doista,  pravi je zlikovac  onaj (ili oni) tko  želi posvađati hrvatski narod i hrvatske branitelje sa hrvatskom policijom?!  Tko to želi od mirnih, vrijednih i izmučenih  vukovarskih ljudi  u našoj javnosti stvoriti sliku rigidnih desničara i šovinista? Je li moguće da je vlast zaboravila kroz koje su patnje prošli ovi ljudi?  Iz Stožera stalno vape tražeći sastanak sa vlastima da bi našli kompromisno rješenje, ali oni ne čuju. Očito im je u interesu da hrvatsku javnost usmjere prema Vukovaru, a vukovarce prikažu toj javnosti  u neprijateljskom svjetlu, da građanima Hrvatske konačno bude dosta toga grada i njegovih mrtvih i nestalih. Stasaju nove generacije kojima to neće biti važno. No, na njihovu žalost, danas sam vidjela puno, puno mladih u koloni! Krvavu prošlost mogu zaboraviti samo oni koji  svoju krv, i krv svojih najbližih nisu žrtvovali za Hrvatsku.

                      Uglavnom, ljudi su čekali da im se obrati Josić kojega su u međuvremenu pustili iz pritvora. Čekajući, neki su dehidrirali, pa nam dijelili vodu. Zamolila sam da i policajcima odnesu bočice, a jedan mi građanin reče: oni imaju spremne vodene topove za nas, neka iz njih piju. No, jedan branitelj  ipak  im  je odnio.

Oko 13 sati predstavnik Stožera nam javlja da su Josića opet vratili u pritvor, i pozivaju prisutne da se u miru raziđe, a prosvjed se nastavlja sutra u 10 sati. U četvrtak se u Vukovaru sastaju predstavnici braniteljskih udruga iz cijele Hrvatske, i tada će se donijeti odluka što i kako dalje.

                    Sutra je novi dan,  tko zna što nam on nosi?!

Originalne fotografije sa prosvjeda možete pogledati na http://www.lijepa-nasa.bloger.index.hr/post/sutra-je-novi-dan/22996959.aspx

zelenivukovar @ 19:24 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 2, 2013


Sinoć  je stožer za obranu  Hrvatskog Vukovara održao sastanak o daljnjoj organizaciji djelovanja, jer Vlada ne odustaje od dvojezičnih ploča, ali ni Vukovarci ne odustaju od  odluke o sprječavanju njihovog  postavljanja.

Promatram lica tih, sada već  sredovječnih, odlučnih i hrabrih ljudi koji su iznijeli domovinski rat na svojim ranama  i  grobovima svojih najdražih. Temelji novog Vukovara i slobodne Hrvatske   sazidani su na krvi i tijelima tisuće  mrtvih vukovaraca , i ne znam kako je moguće na to pljunuti i zaboraviti! Pored mene je Tomislav Živković, otac koji je izgubio dva sina u borbama za Vukovar. Sada se, eto, pod stare dane on bori da sačuva njihovo dostojanstvo. Bože, odakle mu snaga kad kaže da će stati pred vrata policije i neće dati da se te ploče postave, ali i da neće pružati nikakav otpor, pa makar ga i tukli, jer to su naša, hrvatska djeca, i samo rade ono što im se naredi. A naređeno je: zakon se mora poštivati, i ćirilice će biti, ploče se  moraju postaviti.  Nema veze što se drugi zakoni ne poštuju, ili što se donose zakoni samo radi očuvanja šake udbaša. Kad čovjek malo bolje razmisli dođe se do spoznaje da nisu slučajno  izabrani baš ovi dani za dizanje tenzija u Vukovaru, jer će građani Hrvatske, prateći što se to događa tamo, skrenuti pogled i načas zaboraviti i smrt domoljuba Zvonka Bušića, i kretenski zakon zvan „Lex Perković“. Oni će ploče malo postavljati, vukovarci će ih dizati, i tako sve dok ne iskrsne neki novi problem. A ima ih, Bogu hvala, jer Hrvatska je vrlo, vrlo problematična zemlja.

Ponedjeljak je, 2. rujna 2013. godine, 6 sati ujutro. Dok Vukovar još sniva, članovi  Stožera već se  prema sinoćnjem  dogovoru raspoređuju na dežurstva  pred  zgradom suda, policije  i tijela državne uprave (županije). Nisu pravili nikakvu halabuku, niti su prethodno uzbunjivali  i pozivali građane na prosvjede. Željeli su – koliko god je to moguće, mirno rješavati problem. No,  gle čuda – pod okriljem noći ploče su već postavljene. Sa postavljanjem  dvojezične ploče na zgradi državne uprave  malo su zakasnili, i Stožerovci su stigli prije njih. Ne daju se, čvrsto zbijeni priječe policiji pristup ulaznim vratima. Počelo je i naguravanje, ali policija je bila vrlo korektna. Na licima se moglo vidjeti da je mnogima od njih  bilo teško, jer i među njima ima branitelja.

Oko 12,30 sati predsjednik Stožera Tomislav  Josić  prekinuo je dežurstva, jer su sve ploče skinute. Marijan  Živković, otac dvojice poginulih branitelja  sa početka ove priče, čovjek od preko 70 godina je čekićem razlupao i skinuo ploču sa zgrade policije, a poslije je priveden na informativni razgovor   Što će dalje biti, ne zna se, ali postoji opravdani strah da neredi mogu eskalirati, jer je najavljen dolazak  velikih grupa navijača Dinama i Hajduka.  Bojim se da Vukovar ne  izgori na dobrim namjerama onih koji dolaze iz svih krajeva Hrvatske. Nitko to ne želi, ali ljudi ovdje doista neće biti krivi za to, jer sam osobno slušala naputke da nitko, ama baš nitko ne smije ni jednim jedinim pokretom čak ni izazvati sumnju u neke ratoborne nakane pojedinaca.

Slušam poslijepodnevne vijesti i laži o neredima, ranjavanju  i maltretiranju policije.  Bilo je  lijepo  slušati ljude iz Stožera koji zahvaljuju policiji na fer ponašanju  i slušati  skandiranje mase: „Hrvatska policija“, kojoj  su na taj način odali priznanje za današnje ponašanje.

Stožer opet večeras ima sastanak, a mi ćemo pratiti događanja. Treba napomenuti da iz tih vođa ne izbija ni trunka mržnje ili neprihvaćanja srpskog dijela stanovništva, i to su također laži. Laž je da su to zadrti desničari koji mrze sve što je srpsko, a ćirilicu pogotovo. Srbi ovdje u Vukovaru imaju sva moguća prava: mogu imati osobne karte na ćirilici, imaju svoje škole  i vrtiće, imaju pravo voditi sudske sporove na svome jeziku i pismu. Zapravo imaju prava kakva nema ni jedna manjina u Europi, ali se našem narodu stalno spočitava da su ustaše i fašisti, a o njima i njihovim zločinima više se i ne priča. Tvrdili su i tvrde da je ovo njihov grad, da je Vukovar Srbija i od velike ljubavi su ga razorili i pobili tolike tisuće ljudi. A prava ljubav njegove djece  ga je digla iz pepela i ponovo izgradila.

Vukovar čeka, Vukovarci čekaju, građani Hrvatske čekaju. Na potezu je Vlada!

Fotografije sa prosvjeda možete naći na  http://www.lijepa-nasa.bloger.index.hr/post/na-potezu-je-vlada/22994461.aspx



zelenivukovar @ 19:10 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, lipanj 13, 2013




U iščekivanju vodenog vala, brojimo dane ovog skoro  biblijskog vremena i sa strahom iščekujemo što će biti, hoće li se Dunav smilovati?! Podsjeća me to na davna vremena iz 1965. godine kada smo mi sa Kudeljare preko Priljeva u školu išli po skelama. Cijeli je grad bio premrežen skelama, a svuda oko nas samo voda. O Dunavu da i ne govorim, jer u njega smo svi gledali sa strahopoštovanjem, bio je silno velik, sivo smeđe boje, divlji, ogroman….. Moja je škola (sada  je tu Veleučilište Lavoslav Ružička) bila visoko iznad nivoa Dunava, ali smo svaki odmor trčali  u dvorište gledati kakvo je stanje, a poslije škole obavezno smo išli u centar, do Granda, da vidimo što ima. Naša je zgrada na Kudeljari,  gdje smo živjeli bila iznad nivoa Vuke  koja je bila golema,  žalosne vrbe pokraj obala nisu se uopće vidjele pa nam ni tu nije prijetila  opasnost. Valjda zato u to vrijeme,  nisam shvaćala – kao ni moje društvo - kolika je to bila tragedija za naš  grad i ljude, jer nama je to čak bilo i zanimljivo. Valja dodati da je ovoj strašnoj poplavi iz 1965. znatno pogodovalo i ušće Vuke u Vukovaru koje je do svoje regulacije  bilo kao posebna rijetkost uzvodno na tok Dunava (danas je to  uređeno kao zimska luka).

               Onda je u naš grad došao drug Tito, i rekao nam da Vukovar više nikada neće ovako poplaviti. Radovi su bili dugi i opsežni, kopalo se i bušilo čak godinama, tok rijeke Vuke je promijenjen, a dio starog korita napušten i zapušten. No, istina je da – do ove godine – Dunav kojega svi obožavamo, više nikada nije tako tragično zarobio naš grad kao te strašne godine.

             Silni je trud uložen u obranu od poplave ovih dana,  i zato se treba iskreno nadati da će nas Dunav poštedjeti svoje siline i bogatstva voda, i da se više nikada neće razliti po gradu.  







                            Vukovar, 12. lipnja 2013.                                                Fotografija:Zvonimir Musa


zelenivukovar @ 16:39 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, svibanj 3, 2013

VOLJENI GRADE NAŠ, SRETAN TI ROĐENDAN!!!



zelenivukovar @ 07:35 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 22, 2013




              22. travnja svakako treba obilježiti, jer je to Dan planeta Zemlje. Taj dan nas uvijek podsjeća na važnost prirode i održivog razvoja, na ljepotu koja se sa ničim ne može usporediti. A nema ljepšeg obilježavanja od boravka u prirodi, napose u šumi.

              Vukovar ima istaknuti položaj u krajoliku, smješten na razmeđi Slavonije i Srijema, na krajnjim zapadnim obroncima Fruške gore. Oduvijek mu je taj položaj na brežuljku, povrh ušća rijeke Vuke u Dunav, omogućavao prirodnu obranu, a šumovito i plodno zaleđe mogućnost preživljavanja s poljodjelstvom, lovom i ribolovom. Oko grada Vukovara ima prirodnih ljepota k'o u priči, samo treba odabrati.

             Svakome bih od srca preporučila šumu Jelaš! Nekad je to bilo poznato i omiljeno izletište, sa turističko-ugostiteljskim objektima, u okružju  i sjenovitom hladu borova i hrastova, na cesti prema Tovarniku, dvadesetak kilometara jugoistočno  od Vukovara. Bio je tu  lovački dvorac grofa Elza s kraja 19. stoljeća, i pružao je uvjete za ugodan odmor, naročito za velikih ljetnih vrućina. Jelaš je  bio i omiljeno Titovo lovište.

            Danas su vidljivi  samo ostaci  objekata razorenih u vrijeme ratne okupacije istočnog dijela Hrvatske, ali u šumi je izgrađena mala lovačka kuća, u čijoj je blizini natkriveni prostor za roštilj, ručak i odmor, sa drvenim stolom i klupama. Kilometri guste, stoljetne šume pravi su raj za obiteljski nedjeljni odmor duše i tijela.













zelenivukovar @ 00:22 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 8, 2013




              Ekološka udruga „Zeleni Vukovar“  čini sve što može da se pokrenu neka važna pitanja vezana uz održivi razvoj Grada Vukovara, i  uz ekologiju uopće.

              No, brojčano smo prilično slabi, a ni mlada, inicijalna  ekipa  nije  poletna koliko bi trebala biti za jedan kvalitetni pomak.  Potrebni su nam ljudi, naročito mladi volonteri koji vole  svoj grad, a imaju posebno istančan osjećaj  prema prirodi, koji su borbenog duha  i vole timski rad.

              Bliži se Dan planeta Zemlje (22. travanj) koji se obilježava u cijelome svijetu. Imamo potporu Grada Vukovara da se uključimo u akciju pod nazivom „Zelena čistka“ koja se provodi već drugu godinu i postaje tradicionalna. Grad bi nam dao potporu  u mehanizaciji i odvozu onoga što prikupimo, ali nemamo dovoljno zainteresiranih članova za ovu akciju.

              Bilo bi doista žalosno da se tek osnovana  udruga ugasi zbog posvemašnje nezainteresiranosti, moglo bi se reći i lijenosti! Osobno imam 17 godina vrlo uspješnog  „staža“ kao aktivistica i predsjednica jedne eko udruge na jugu zemlje, u Dalmaciji. No, san mi je da nešto učinim i za svoj rodni grad.

Tko voli raditi za opće dobro (i besplatno, naravno!) neka se javi na mob. 091 678 8230, Ana Musa, predsjednica Eko udruge „Zeleni Vukovar“. Svi ste dobrodošli, a posla ima k'o u priči!

 

zelenivukovar @ 11:41 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, travanj 5, 2013
                      Vukovarska energetska zadruga (VEZ) je osnovana! Iako je ovo za budućnost našega kraja važna odluka, nije bilo velikih riječi! Zbog ranijih opsežnih priprema i dobre organizacije  konstituiranje je dovršeno za dva sata rada.

                      Za upravitelja Zadruge jednoglasno je izabran Siniša Kovačić, za predsjednika Skupštine Jugoslav Holik, a za predsjednika Nadzornog odbora Daniel Rehak. Izvrsna ekipa sigurno će imati i izvrsne rezultate. Sada preostaje onaj  možda najteži dio posla: rješavanje administracije po raznoraznim državnim i drugim  uredima. Kada i to bude gotovo - idemo na rad, ozbiljan rad! Interesenata  već sada ima, a bit će ih sve više, jer solarna energija je zapravo budućnost ovoga svijeta. Fosilnih goriva sve je manje, njihove su rezerve pri kraju, i bez alternative nema nam spasa. A najbolja alternativa je sunce!








zelenivukovar @ 11:03 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, travanj 4, 2013
                       U Vukovaru jedna  grupa mladih entuzijasta koje je pokrenuo Vjeran Piršić,  najpoznatiji ekolog u Hrvata,  već duže vremena priprema realizaciju osnivanja energetske zadruge koja bi mogla zadovoljiti potrebe za strujom u cijeloj istočnoj Slavoniji. Već sada je interes pojedinaca velik, a  Osnivačka skupština će se održati najvjerojatnije već sutra. Osnivanjem ove zadruge  Vukovar će  postati centar jedne relativno nove, najsuvremenije tehnologije u proizvodnji električne energije.

                      Naš grad to i zaslužuje je smo već u drugoj polovici osamdesetih godina prošloga stoljeća u Borovu naselju  imali solare. Dokaz o tome postoji i danas, u neposrednoj blizini pošte! Razrušeni i uništeni oni svjedoče o vremenu kada je Vukovar bio jedan od najbogatijih gradova u bivšoj Jugoslaviji. U državi koja je tada brojila 22 milijuna stanovnika, grad Vukovar je bio drugi po veličini društvenog bruto proizvoda. Ovi  uništeni solari neka nam budu putokaz i dokaz da smo krenuli istim, dobrim putom koji će našim građanima osigurati sigurniju, jeftiniju i ekološki svakako prihvatljiviju proizvodnju struje.




zelenivukovar @ 11:15 |Komentiraj | Komentari: 0
--kontakt--
e-mail
zeleni.vukovar@gmail.com

mob.
091 678 8230
VUKOVAR
....
Kažu mi da otišle su ptice
iz Baranje i okolo nje
kada tečes zapjevaj im tiho
da se vrate, vrate sve

Posebno te molim budi nježan,
kad kraj Vukovara protičes mi ti,
kaži mu da uskoro ce doći
novi dani, sretniji...

molim, molim, molim Dunave
desnoj strani budi ti,
budi joj nježniji..

(Z.Pejaković)

Index.hr
Nema zapisa.